Bogata baština u okovima licenciranja
Ove je godine Blu-ray format proslavio dvadeseti rođendan. Velik broj više ili manje poznatih klasika svjetske kinematografije dostupan je za kupnju i uživanje u visokoj razlučivosti. Slučaj „domaćih” klasika bivše Jugoslavije nešto je kompliciraniji. Interes za objavljivanjem postoji, ali proces licenciranja poprilično je zahtjevan i uglavnom završava neuspjehom. U Hrvatskoj imamo problem s izuzetno ograničavajućim pravnim okvirom vezanim uz produkciju Jadran filma. Prema tumačenju Hrvatskog državnog arhiva, remasteri koji su već odrađeni ne mogu se licencirati. Hrvatski državni arhiv ne smije arhivsko audiovizualno gradivo ustupiti trećoj osobi na korištenje na komercijalnoj osnovi. Čak ni dogovor s nositeljima autorskih prava ne mijenja situaciju jer „vlasnici autorskih prava nemaju poseban status, tj. nekakav oblik prava nad samim arhivskim gradivom”. Takvo je zakonsko rješenje teško opravdati jer usporava proces digitalizacije i restauracije filmske baštine. Postoje inozemni izdavači koji su spremni financirati skeniranje i remasteriranje pod uvjetom dogovora o licenciranju za njihov teritorij.
Iz beogradskog Centar filma odgovaraju da trenutačno nisu zainteresirani za fizička izdanja iako su Šijanovog Davitelja protiv davitelja (1984.) licencirali izdavaču Mondo Macabro za američko izdanje 2022. godine. Doduše, izgleda da ni taj izdavač nije imao sreće u licenciranju daljnjih naslova Centar filma te su se u međuvremenu okrenuli katalogu Avala filma.
Od jugoslavenskih filmova na diskovima visoke razlučivosti imamo sljedeća izdanja (od kojih neka više nisu dostupna za kupnju):
U Hrvatskoj su u sklopu Max Digiteke Hrvatskog Telekoma davno izašla promotivna izdanja koja su podijeljena knjižnicama i školama te se nisu našla u slobodnoj prodaji. Radi se o filmovima Breza (1967.) Ante Babaje i Vuk samotnjak (1972.) Obrada Gluščevića. Hrvatski klasici nisu imali sreće s kvalitetnim fizičkim izdanjima sve dok američki Deaf Crocodile nije uspio postići dogovor sa Zagreb filmom oko restauracije i licenciranja kultnog Vukotićevog filma Gosti iz galaksije (1981.). Na tom su disku uključeni i sjajni Vukotićevi animirani filmovi: Krava na mjesecu (1959.), Piccolo (1959.), 1001 crtež (1960.) i Surogat (1961.). Izdanje je zaključano na regiju A, što znači da se ne može gledati na uređajima za reprodukciju kupljenima u Europi.
Slovenski filmski centar objavio je do sada osam Blu-ray izdanja digitalno restauriranih filmova kroz zbirku SI-FI Klasika s ciljem očuvanja slovenske filmske baštine. Obuhvaćeni su naslovi: Dolina mira (1956.), Ne plači, Petre (1964.) i Na svojoj zemlji (1948.), koje je režirao France Štiglic, Sedmina (poznat i pod naslovom Pozdravi Mariju, 1969.) redatelja Matjaža Klopčića, To su gadi (Mangupi) (1977.) redatelja Jožeta Bevca, Sreća na uzici (1977.) u režiji Janea Kavčiča, Istim se putem ne vraćaj (1965.) u režiji Jožeta Babiča i Doviđenja u sljedećem ratu (1980.) u režiji Živojina Pavlovića.
Kinoteka Sjeverne Makedonije objavila je nekoliko Blu-ray izdanja: Miss Stone (1958.) Živorada Žike Mitrovića, Frosina (1952.) Vojislava Nanovića, Mirno leto (1961.) Dimitrieja Osmanlija i kompilaciju Pet makedonskih etnoloških filmova (1954.–1957.). Radi se o izdanjima s ograničenom nakladom od 500 komada.
Jugoslovenska kinoteka je u okviru svoje izdavačke djelatnosti objavila naslove: Karađorđe ili život i dela besmrtnog Vožda Karađorđa (1911.), Sa verom u Boga (1932.), Balkanski ratovi Đoke Bogdanovića (I, II, III) te kompilaciju Beograd između dva svetska rata.
Čuveni britanski izdavač Eureka u svojoj je seriji Masters of Cinema na limitiranom bonus Blu-ray disku uz ruski klasik Viy (1967.) objavio Sveto mesto (1990.) Đorđa Kadijevića. Kadijević je zastupljen na ovom formatu i u Njemačkoj – izdanjem Leptirice (1973.) ograničenim na 990 primjeraka, kao i u američkoj kolekciji „All the Haunts Be Ours: A Compendium of Folk Horror” izdavača Severin Films, gdje su osim kultne Leptirice svoje mjesto našli Štićenik (1973.) i Devičanska svirka (1973.).
Možemo tu ubrojiti još nekoliko njemačkih izdanja: Majstor i Margarita (1972.) Saše Petrovića – nažalost samo uz opciju gledanja s njemačkim ili talijanskim audiozapisom; Bitka na Neretvi (1969.) Veljka Bulajića, koja nudi samo njemačku sinkronizaciju. Zatim, japansko izdanje Sjećaš li se Dolly Bell? (1981.) Emira Kusturice. Kusturicom su se bavili i Francuzi te objavili Otac na službenom putu (1985.) i Dom za vešanje (1988.), naravno, samo s francuskim titlovima.
Sve u svemu, kada se uzme u obzir važnost i ugled jugoslavenske kinematografije, izbor Blu-ray izdanja ostaje razočaravajuće skroman. Ostaje nada da će se to s vremenom promijeniti – kako izmjenama hrvatskog zakonodavstva koje bi omogućile lakše licenciranje fonda Jadran filma, tako i većom otvorenošću Centar filma prema fizičkim izdanjima. U međuvremenu katalog Avala filma ostaje dostupan za licenciranje i predstavlja jednu od najvećih prilika za buduće izdavače. Za tržište Sjeverne Amerike već je licencirano desetak još nenajavljenih naslova, dok se na užem popisu Filmokaza nalazi četrdesetak filmova. Koliko će ih na kraju biti objavljeno, ponajprije će ovisiti o interesu publike.